izvor - FACEBOOK
Milan Jelić nas je napustio.
Bio je filmski režiser, glumac, scenarista i dramatrurg.
Milan
Jelić je poreklom iz Rekovca. I ja sam iz Rekovca. Sećam ga se iz
predškolskog uzrasta. Živeo je u Beogradu ali je raspuste provodio u
Rekovcu kod babe. Baba mu je bila babica. Ona je porodila moju majku kad
sam se ja rodio.
Milan Jelić je „eksplodirao“ tokom takozvanog Crnog
talasa. Njegova upečatljiva pojava, specifičan humor i umetnički dar su
važan segment tog pokreta. Film „Bubašinter“, koji je Milan režirao, po
scenariju tandema Mihić/Kozomara, je je jedan od najboljih filmova
snimljenih u Jugoslaviji. „Almodovar pre Almodovara“, kako je napisao
Dimitrije Vojnov.
Njegov TV drama „Jelisavetini ljubavni jadi zbog
molera“ bila je fantastičan hit. Ljudi su znali replike napamet. Sve mi
se čini da je posle bila i pozorišna predstava sa Sekom Sabljić u
Ateljeu 212.
Scena iz filma „Tri“ Saše Petrovića kad Milan Jelić i
Kole Angelovski, kao regruti jugoslovenske kraljevske vojske, na peronu
neke železničke stanice pevaju „Sadim bostan, sadim belu ružu“ je
nezaboravna. Vrh!
Milana sam sreo u najranijem detinjstvu. Kasnije
samo jednom. Pre nekoliko godina na otvaranju izložbe slika Saše
Stojanovića u galeriji Kolarca. Saša nas je upoznao, a onda smo Milan i
ja poveli stare rekovačke razgovore o ljudima i vremenima kojih više
nema. Setili smo se svega i svačega i razmenili par specifičnih akcenata
i padeža.
Nadam se da će se neko u Opštini Rekovac setiti Milana Jelića. Neki rekovački sokak zaslužije njegovo ime
Нема коментара:
Постави коментар