Gabi Novak

Gabi Novak -- Nakon djetinjstva provedenog u Berlinu i na Hvaru, 1946. god. seli u Zagreb gdje pohađa osnovnu školu i diplomira na Školi primijenjene umjetnosti (grafički odjel). Neko vrijeme radi u Vjesniku, a zatim u 'Zagreb filmu' kao crtačica i scenograf. Povremeno posuđuje glas animiranim likovima, pa je privukla pozornost maestra Bojana Adamiča koji je u travnju 1957. poziva na prvi koncert u Ljubljanu.
Godine 1958. pjeva "Sretan put" Ljube Kuntarića u filmu H-8 Nikole Tanhofera, 1959. nastupa na Zagrebačkom festivalu skladbom "Ljubav ili šala" Milutina Vandekara. Obje pjesme iste su godine uvrštene na njezinu prvu EP ploču.
Od prvog albuma „Pjeva Gabi Novak“ (1961.) ostvaruje niz zapaženih interpretacija, najčešće na festivalima zabavne muzike u Zagrebu i Opatiji: "Oči" (1961.), "Krovovi" (62.), "Upali cigaretu" (63.), "Još uvijek", "Prvi snijeg" (65.), "Adrese moje mladosti", "Za našu ljubav to je kraj" (66.), "Vino i gitare", "Bit ćeš uvijek moj" (67.), "Život to smo mi" (68.), "Vjeruj mi" (69.)...
Otkako je krajem pedesetih u Zagrebu sudjelovala na jam sessionu s Louisom Armstrongom i pjevala s Kvartetom Boška Petrovića, do nastupa na jazz festivalima na Bledu i suradnji s Herbom Gellerom, Johnom Lewisom, Artom Farmerom, Garyjem Burtonom, Zagrebačkim Jazz Kvartetom i B.P. Conventionom (uključivši vokalnu verziju Prohasnike "Intime"), Gabi Novak uvijek je podsjećala kako je njezin vokalni stil deriviran iz popularnog jazza na tragu Doris Day, Peggy Lee i Helen Merrill.
Premda je u sedamdesete ušla hitom Hrvoja Hegedušića "Gazi dragi, srce moje", to desetljeće obilježila je osobnom i profesionalnom vezom s Arsenom Dedićem koja traje do danas. Njegove uglazbljene pjesme Željka Sabola ("Pusti me da spavam", (70.), Drage Britvića ("Kuća za ptice", (73.) i Zvonimira Goloba ("Grlice u šumi", (76.) pritajenu su, ali uvjerljivu vokalnu emocionalnost Gabi Novak dijelom usmjerile šansoni. Na prijelazu sedamdesetih u osamdesete svom klasičnom repertoaru dodala je naslove kao "Pamtim samo sretne dane" (79.), "On me voli na svoj način" (80.) i "Plava ruža zaborava" (81.), a postojanost četvrtog desetljeća rada potvrđuje pjesmama "Otok", "Nada" (86.), "Hrabri ljudi" (87.) i "Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi" (92.).
Kad se činilo da će pjevački opus Gabi Novak biti zaokružen antologijama "Retrospektiva" (1993.) i "Adrese moje mladosti" (1997.), ona se 2002. javila CD-om obrada kompozicija Arsena Dedića i standarda s početka karijere u društvu dvostruko mlađih sudionika zagrebačke jazz scene predvođenih sinom Matijom Dedićem. Pod nazivom "Pjesma je moj život", 2003. dobio je četiri Porina, među njima i za album godine. Tim zapaženim kreativnim uzletom nadomak 50. rođendana umjetničkog života Gabi Novak potvrdila je da su njezine vokalne kvalitete ostale ne samo netaknute prolaskom vremena, nego i otporne na generacijske i (po)modne mijene unutar hrvatske popularne muzike u kojoj nijednoj drugoj pjevačici nije uspjelo natkriliti luk između šlagerskog sentimenta pedesetih godina prošlog vijeka i savremenog senzibiliteta slušatelja u novom mileniju. Gabi Novak dobitnica je Vjesnikove nagrade za muziku Josip Slavenski, Nagrade Vlaho Paljetak i brojnih festivalskih priznanja. (Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije)

V I N O I G I T A R E
(autor: Nikica Kalođera)

Vino i gitare, nek" opet ispune mi noć

To staro vino i gitare
Večeras će prijatelji doć.

Vrijeme neka stane kad ovdje okupe se svi
Životu s nek druge strane
Veceras stajat' ćemo mi.

I mladost neka ide, život mora nekud poć'
Pa i rane što se vide
Sve će proć'.

Vino i gitare, želim noćas ja u domu svom
Kad stari prijatelji dodu
Nek ne nađu bol u srcu mom.

GABI NOVAK :: VINO I GITARE