Siniša Škarica rođen je 22. veljače 1946. u Šibeniku, gdje završava gimnaziju. Diplomirao je pravo u Zagrebu 1974. Kao srednjoškolac svira solo gitaru i s vršnjacima 1962. osniva prvi rock sastav u Dalmaciji, VIS Magneti.
Spajanjem sa šibenskom tinejdžerskom skupinom Mjesečari, 1965. nastaje jedna od najpopularnijih skupina s kraja 60-ih, Mi, u kojoj pjeva i svira bas gitaru.
Na vrhuncu popularnosti snimaju za Jugoton (današnji Croatia Records): Dijana/Sjećanja, Bam bam baba lu bam/Ljubav ti više nije tako važna i La la la/Jednog od ovih dana. Godine 1969. u kategoriji pop grupa - prema anketi zagrebačkog tjednika za glazbu, kulturu i umjetnost mladih, Pop express - osvajaju prvo mjesto ispred beogradske Korni grupe i Silueta, a 1970. u glasovanju beogradske Mladosti zauzimaju treće mjesto iza Korni grupe i sarajevskih Pro Artea.
Škarica piše za Pop express o aktualnostima domaće pop scene (1969/70), radi kao D. J. (Šibenik, 1972), autor je nekoliko skladbi za Miovce (koji prestaju djelovati 1971).
Godine 1974. zapošljava se kao urednik naklade u Jugotonu. Javlja se kao glazbeni recenzent u popularnoj emisiji Radio Zagreba Rock fokus (1974-1980), piše za glazbene stranice Studija (1974/75) te uređuje glazbeni prilog tinejdžerskog tjednika Tina (1975/76). Prvi je urednik Jugotonove pop-rock redakcije (1979). Uz njegovo se ime, pod etiketom Jugotona, veže pojava novog vala - najuspješnijeg razdoblja domaće rock diskografije. Glavni je i odgovorni urednik Jugotona (1985) i direktor programa (1986-1997). Kumuje novome imenu Croatia Records - Hrvatska naklada zvuka i slike (1991). Pod okriljem CR-a utemeljuje etiketu Perfekt Music sa zadaćom sustavnog predstavljanja i vrednovanja hrvatske glazbene baštine (osobito pop provenijencije). U autorskoj ediciji Kad je rock bio mlad (1994) urednik je ploča Crvenih koralja, Bijelih strijela, Matta Collinsa, kao i prvoga izdanja Perfekt Musica, Zvuk osamdesetih (1997), prodanoga u više od 80 tisuća primjeraka.
Nakon 23 godine, napušta CR i preuzima mjesto direktora pop-rock produkcije novoutemeljenog nakladnika HRT-a, Orfej i postiže rekordnu prodaju projekata Petra Graše i Olivera Dragojevića. Vraća se u CR kao pomoćnik Predsjednika uprave za program (1999). Urednik je antologijskih, autorskim bilješkama nadopunjenih reizdanja: Dalmatian songs Ansambla Dalmacija iz 1966. i Dedićev Čovjek kao ja iz 1969. Svirački se ponovno aktivira obnavljanjem Grupe Mi (Šibenski festival šansone 2002, Tvornica 2003)
[izvor --- FACEBOOK]
Нема коментара:
Постави коментар