Tigar sa Miljacke

Hamdija Ćustović je rođen 29. juna 1946. godine u Novom Sadu, a odrastao je u Sarajevu. Dio svog života proveo je i u Beogradu, Zagrebu i Splitu, ali je muzičku karijeru započeo u Sarajevu.
Dobio je nadimak "Tigar sa Miljacke", jer je pjevao gotovo isto kao njegov tadašnji uzor Tom Jones nazvan "Tigar iz Welsa". Hamdija Čustović je pjevao "Delilah" i druge hitove svoga idola. Nastupao je sa grupama kao što su: Indexi, Pro Arte, Coco, Specijal Faktor i Splitski batali. Zatim počinje njegova solistička karijera i nastupi na sarajevskom festivalu "Vaš šlager sezone", Opatijski i Splitski festival, "Beogradsko proleće", Festival u Subotici.
Sarađivao je sa kompozitorima i muzičarima kao što su Đorđe Novković, Kemal Monteno, Goran Bregović, Nikola Borota, Stipica Kalođera, Ismet Arnautalić, Fadil Redžić, Omer Pobrić, Džemo Novaković i drugi. Pored nastupa po cijeloj bivšoj Jugoslaviji Hamdija Čustović je nastupao i u inostranstvu. Održao je veliki broj humanitarnih koncerata, kako za bivšu Jugoslaviju tako i za Bosnu i Hercegovinu, te je dobitnik mnogobrojnih priznanja, plakata i zahvalnica. Omer Pobrić ga je ubijedio da je on "rođeni narodnjak". Rezultat toga je serija novokomponovanih pjesama: "Idi, idi tugo iz života mog", "Ljiljana", "Ko sad ljubi tvoje oči plave" i drugih. Nastupao je na festivalu narodne muzike Ilidža.
Hamdija Čustović 1991 godine dolazi sa suprugom i kćerkom u Njemačku gdje se nastavlja baviti muzikom. 1997. godine seli se u SAD, gdje i danas živi. 10.7.2009 objavljen je novi album u produkciji Hayat.(izvor -- VIKIPEDIJA)

Hamdija Ćustović ::: Nestala je ljubav ta

ELIPSE - Pogledaj kroz prozor

Grupa Elipse je svoju karijeru otpočela 1963. godine po uzoru na grupu The Shadows, kao i mnoge grupe iz tog vremena. Postali su veoma popularna grupa 60-tih godina, a njihovi nastupi u Gradskom podrumu u Beogradu su bili rok događaji.
Elipse su, kao predgrupa svirali na koncertima The Searchers-a i The Hollies-a kada su ove tada veoma poznate i popularne svetske grupe nastupale u Jugoslaviji.
1965. godine su snimili svoj prvi singl sa Pericom Stojančićem. Na A-strani Perica Stojančić je snimio dve pesme, a na B-strani grupa Elipse je izvele dve instrumentalne kompozicije.
1966. godine su bili pobednici Gitarijade, a 1967. godine su osvojili srebrnu medalju na internacionalnom festivalu u Bugarskoj. U to vreme su svirali rhythm'n'blues. Kada se grupi pridružio Edi Dekeng (student iz Konga - eks Crni Panteri) počeli su da sviraju soul.
Treći singl Elipse izdaju 1967. godine sa pevačem Edijem Dekingom. Većinu svojih spotova za potrebe Televizije Beograd, Elipse su snimali u beogradskom Zoološkom vrtu, a svirali su i muziku za filmove "Nemirni" Kokana Rakonjca, i "Buđenje pacova" Živojina Žike Pavlovića.
U jesen 1967. godine Slobodan Skakić osniva grupu Nove Elipse. Pored njega grupu su činili: Ratomir Dmitrović (gitara), Nenad Nedić (bas gitara) i Milan Kašanin (bubnjevi). Ova grupa nije postigla neki veći uspeh.
U leto 1968. godine Elipse su prestale da postoje.

 (izvor - VIKIPEDIJA)

Grupa 220: OSMIJEH

K'o sunce što sja kroz dan
K'o mjesec žut što na nebu sja
Tako mi draga znaj izgledaš ti
Dok sa smiješkom promatras svijet.

Ne mijenjaj nikada svoj osmijeh blag
Čuvaj ga, on je sve što mi pružaš sad.

K'o jutra što dolaze zorom
K'o rosa što na cvijetu sja
Tako mi draga znaj izgledaš ti
Dok sa smiješkom promatraš svijet.

GRUPA 220 ::: OSMIJEH

Grupa 220: "Sivilo perona"

Uvod: Povodom 40.000 poseta na blogu EX YU FOREVER, blog Vam ponovo "poklanja" pesmu GRUPE 220 "SIVILO perona".
Hvala svima koji nas posecuju!
ZAdrzite OSMIJEH na licu...

Vojko Sabolović i Ranko Balen sezonski sviraju po hotelskim terasama u Opatiji sa "Ehosima", a u ljeto 1966.g. dolaze na ideju da osnuju sastav pod imenom Grupa 220. Povremeno im se priključivao Drago Mlinarec, koji je sa sastavom "Jutarnje Zvijezde" svira u Rijeci. Mlinarec je kao gost u "Ehosima" svirao i pjevao svoje i Dylanove pjesme. Ubrzo nakon toga postižu dogovor o zajedničkom radu, kojeg realiziraju iste jeseni u Zagrebu. Grupa 220 održava svoj prvi nastup 15. listopada 1966.g. u dvorani "Vrbik", a tadašnja postava sastava je bila; Drago Mlinarec (usna harmonika), Vojko Sabolić (gitara i vokal), Ranko Balen (bubnjevi) Mišo Tatalović (bas gitara).
SIVILO PERONA (1971): Na festivalu "Zagreb '71." u večeri kada se predstavljaju rock sastavi izvode skladbu "Posmrtna posveta", pojačanu sa zvukom violončela.
Nakon toga snimaju sljedeće singl na kojemu se nalaze skladbe "Do viđenja, vještice" i "Sivilo perona". Iz sastava odlazi Duško Žutić, a na njegovo mjesto dolazi Husein "Hus" Hasanefendić, koji je prije toga 1968.g. već bio sa Zubkom i Stančićem u sastavu "Ab Ovo". Tokom ljeta sudjeluju sa ostali sastavima na turneji "Adriatic Show". Na koncertima sviranim u Jugoslaviji sastava Marmelade, Status Quo i Mungo Jerry, nastupaju kao predgrupa. Sastav se sa vremenom počeo okretati čvršćem zvuku i ritmu što nije odgovaralo ambicijama Drage Mlinareca. Tijekom snimanja njihovog sljedeće albuma A ti se ne daj, odlučeno je da album izađe kao Mlinarčev prvijenac, što je ujedno bila i najava njegove uspješne solo karijere. (izvor - WIKIPEDIJA)

GRUPA 220 ::: SIVILO PERONA

MILAN PERLEZ: Kuća izlazećeg sunca, instumental

Večna melodija puna tuge i razočaranja trpela je mnogobrojne promene teksta koji je svaki izvodjac prilagodjavao vremenu i mestu gde ga je zatekla, sve dok se u svojim lutanjima nije nasla u glavnom gradu greha, magije i muzike - NJU ORLEANSU.

Tu, u Ulici Sent Luis od broja 826 do 830, nalazila se javna kuca kojom je od 1862. do 1874. godine upravljala Madam Merien Le Soleil Levant. Kako se njeno prezime s francuskog prevodilo kao Izlazece sunce tako je i ova ustanova u Ulici Sent Luis dobila odgovarajuci naziv. Jednom prihvacena u pravom okruzenju pesma kao da je odlucila da se opire daljim promenama, pa je "Nju Orleans verzija" vremenom potisnula sve druge oblike drevne melodije. Glavnu ulogu u ocuvanju pesme u tom obliku imao je i razvoj tehnologije za snimanje muzike koja je omogucavala da se neke uzbudljive price trajno zabeleze. Prvi poznati snimak "Kuce izlazeceg sunca" bilo je izvodjenje Teksas Aleksandra iz 1920. godine. U decenijama koje su usledile zabelezene su jos mnoge verzije ove pesme, od legendarnog Ledbelija do neponovljive Nine Simon ciji je glas u prici o posrnuloj devojci iz kuce Madam Le Soleil Levant naterao suze jednom petnaestogodisnjem decaku iz Njukasla u Engleskoj. Njegovo ime bilo je ERIK BARDON.
(izvor - Erotski politicar)

Svi junaci mojih pesama

„Fusnota“ je treća knjiga Kornelija - Bate Kovača koju je nedavno objavila izdavačka kuća „Laguna“, a knjigu čine priče o pesmama koje su obeležile ne samo karijeru našeg slavnog kompozitora već i živote mnogih od nas. Legendarne pesme kao što su „Četri mladića idu s Trebevića“, „Etida“, „Jedna žena“, „Ti si mi u krvi“, „Trla baba lan“, „Tata Ko i mama Spo“ bile su prilika Korneliju da na zanimljiv način dopiše svoju biografiju.
- Većina priča o pesmama su istinite. Od priče o mom prvom hitu „Četri mladića idu s Trebevića“ koji sam davno snimio sa „Kvintetom Kornelija Kovača“ do priče o pesmi „Jedna žena“ u kojoj se pojavljuju neki ljudi koji su mi bili inspiracija u životu (kreator Aleksandar Joksimović, Rori Glager iz grupe „Taste“ itd.). Trudio sam se da priče budu zanimljive čitaocima. Budući da ovaj put imam dobrog izdavača, nadam se da će knjiga stići do svih onih ljudi koji vole i cene moj rad - rekao nam je Kornelije Kovač koji ovih dana predano radi na muzici za mjuzikl „Glorija“ Ranka Marinkovića.
- Radim muziku za predstavu „Glorija“ koji režira Iva Milošević, a predstava će se premijerno izvesti ove godine u Budvi. Tekstove pesama piše Maja Pelević, a zbog rada na ovoj predstavi malo sam odložio rad na mom novom instrumentalnom albumu na kome će mi gosti biti slavni gitaristi Dominik Miler, Miroslav Tadić i Vlatko Stefanovski - priča Kornelije Kovač.
Kornelije je poslednjih godina radio pesme i za pevače i bendove u Sloveniji.
- U Sloveniji sam napravio odličnu saradnju sa bendovima i izvođačima kao što su „Halgato“ iz Prekomurja, „Eroika“ i Natlija Verbaten. Bend „Halgato“ koji izvodi cigansku tamburašku muziku nedavno mi je tražio dozvolu da obradi numeru „Aoj Nono bela“ koju je snimio Zdravko Čolić. Rado bih sarađivao i u budućnosti sa izvođačima i pevačima iz Srbije koji imaju renome kao što su Zdravko Čolić ili Lepa Brena. (izvor --- BLIC)