недеља, 03. децембар 2017.

Umro fudbaler koji je odigrao najviše mečeva u dresu Vojvodine


Bivši dugogodišnji fudbaler Vojvodine, koji je sa 613 odigranih utakmica rekorder po broju nastupa za “staru damu”, Radomir Krstić, preminuo je danas u Novom Sadu u 91. godini. 

Rođen je 23. novembra 1927. godine u Begeču, istom mestu odakle potiče i Vujadin Boškov, njegov kasniji saigrač u prvom timu crveno-belih. Fudbalom je počeo da se bavi 1940. godine.

субота, 02. децембар 2017.

IN MEMORIAM: Nikola Špear (1944 – 2017)


Nikola Špear, velikan našeg tenisa i sporta, nezaboravan sportista, reprezentativac, Dejvis kup selektor, prvi međunarodni sudija najvišeg ranga i supervizor na Balkanu, jedan od najboljih trenera svih vremena koje je Srbija imala, preminuo je danas u 73. godini u Subotici. Vreme i mesto sahrane našeg dragog Nikole Špeara biće naknadno objavljeni.
Već od šeste godine postao je član teniskog kluba Spartak.

четвртак, 30. новембар 2017.

PESME KOJIM SE UVEK VRACAM


Goran Zivanovic (FACEBOOK)

PESME KOJIM SE UVEK VRACAM
ili
ici ukorak sa svetskom scenom
(part VI)
Obicno je ono sto se nekada dogadjalo na domacoj sceni, kasnilo otprilike nekih cetiri-pet godina za svetskim desavanjima.
Medjutim, bilo je trenutaka kada smo isli gotovo ukorak sa svetskim muzickim zbivanjima.
Mogao bih ovde sada navesti sezdesete godine na koje mozemo biti ponosni, ako uzmemo u obzir celokupnu situaciju u kojoj se tada nalazila nasa zemlja.
Ipak, sustinski problem sezdesetih jeste manjak autorskih kompozicija. Gotovo do samog kraja te decenije prednjacile su obrade svetskih hitova, zatim klasicnih kompozicija pa i domacih narodnih pesama.
Sve dok krajem sezdesetih, Indexi i Grupa 220 nisu pokazali sta i kako treba raditi.
Sa pojavaom panka, a posebno novog talasa, ondasnja Jugoslavija kotirala se veoma visoko na evropskoj muzickoj mapi.
No o svemu ovome mozda vise neki drugi put, a sada bih da se zadrzim na samom pocetku sedamdesetih godina kada se na ovim prostorima odomacio tzv. progresivni rok (progressive rock).
Da odmah na pocetku razjasnimo:
Ovaj termin je prilicno neprecizan i mogli bi sada nasiroko i nadugacko o tome, sta i kako on podrazumeva, zatim o preplitanju sa simforockom, krautrockom, jazzrockom, psihodelijom, heavy metalom ili classic rockom...
Upravo iz tog razloga evo tek nekoliko osnovnih naznaka:
Progresivni rock je nastao u Velikoj Britaniji, ali i u ostatku Evrope, u trenutku kada su rock muzicari hteli sebi dati na vaznosti i ozbiljnosti stvarajuci sintezu rocka sa dzezom i klasikom (uglavnom).
Tada nastaju sviracki i uopste muzicki, izuzetno sposobne grupe koje su sa lakocom izvodile jako komplikovane i dugacke deonice, uz pozeljne improvizacije i ritmicke promene.
Lista imena je podugacka, evo samo nekih:
Yes, Pink Floyd, Genesis, ELP, Jethro Tull, Colosseum, King Crimson...
S obzirom na duzinu samih kompozicija (cesto su trajale i preko dvadeset minuta) logicno je da su akteri ovog zanra promovisali format LP ploce tj. album, kao najpozeljniji nosac zvuka.
Iz tog razloga neke grupe nisu apsolutno ni razmisljale o singlovima.
Setimo se Zeppelina, recimo.
Konceptualni albumi predstavljaju takodje jako omiljen nacin izrazavanja u progresiv rocku.
Primera ima mnogo, Thick As A Brick Jethro Tull-a, je jedan od ocitijih.
Izjednacavanje vaznosti svakog instrumenta, sto je rezultovalo time da svi instrumentalisti imaju svoje solo deonice, a ne samo gitaristi ili klavijaturisti.
To potvrdjuje i podatak da je bilo koji clan mogao biti vodja grupe.
Colosseum je recimo predvodio bubnjar Jon Hiseman.
I da ne duzim dalje.
Interesantno je da je progresivni rock odmah uhvatio korenje u ondasnjoj Yugi, pa su mnoge domace grupe zaplovile na tim talasima.
Naravno i ovde je LP ploca bila jako potreban i neoboriv adut, pa su pocetkom sedamdesetih albume u tom maniru objavili Time, Josipa Lisac, Korni grupa, Pop Masina...
Nesto kasnije pridruzili su im se Smak (setimo se legendarne kompozicije "Put od balona - Biska 20, koja je snimljena "u cugu", bez nasnimavanja, a trajanje joj je bezmalo 20 min.) i Drugi nacin (njihov album prvenac je konceptualnog sadrzaja i bavio se temom samoce), a bilo je i onih koji su uspeli da takav izraz donesu samo na singlovima.
Indexi su svakako najocitiji primer .
Dovoljno je navesti legendarnu "Plimu" kao dokaz, ili ako cemo bas terati mak na konac - "Negde na kraju u zatisju", "Ugasila je plamen" itd.
Ipak, kako vreme prolazi sve vise pada u zaborav jedna grupa koja je doduse objavila tek jedan singl, ali na njemu je pravi biser progresiv rocka.
Naravno, rec je o ljubljanskoj grupi SRCE i kompoziciji "Gvendolina, kdo je bil".
Grupu je osnovao pevac Janez Boncina Benc 1972. godine nakon raspada grupe Generals u kojoj su pored njega bili Pop Asanovic (klavijature), Carli Novak (bas), Braco Doblekar (perkusije) i Massimo Vita (bubnjevi).
Nakon razlaza ove postave nastaju dva benda: Srce i Time.
Srce je trajalo relativno kratko, do 1974. godine.
73. ucestvovali su na BOOM festivalu koji je odrzan u Ljubljani i na duploj ploci BOOM 73 ostao je kao trajni dokument zabelezen nihov nastup upravo sa kompozicijom "Gvendolina, kdo je bil".
Na albumu Slovenska popevka 73, nalazi se njihova kompozicija "Spomin".
I to bi bilo to.
Originalnu verziju legendarne "Gvendoline" (onu sa singla koji je objavla izd. kuca Helidon 1972.), snimili su:
Janez Boncina - vokal, akusticna gitara;
Marjan Malikovic - vokal, solo gitara;
Pavel Ristic - bubnjevi;
Braco Doblekar - konge, vokal;
Karel Carli Novak - bas gitara;
Deco Zgur - elektricni klavir.
I dan-danas srecem neke ljude koji tvrde da i nakon toliko godina "osete nesto u vazduhu" kada cuju ovu kompoziciju.
Razumem to.
I sam joj se redovno vracam.

Preminuo Milan Valčić, rukometna sudijska legenda


Valčić je bio jedan od naših najboljih rukometnih sudija svih vremena, jedini Srbin koji je delio pravdu na četiri olimpijska turnira, počev od Igara u Minhenu 1972, do onih u Los Anđelesu 1984.
On je dugo bio na mestu "genseka" jugoslovenskog rukometnog saveza, a na toj poziciji ga je 1999. nasledio Božidar Đurković, sadašnji predsednik Rukometnog saveza Srbije.

In memoriam Preminuo Stevan Labudović


Preminuo je Stevan Labudović, doajen jugoslovenskog filmskog snimateljstva i zaslužni građanin Narodne Demokratske Republike Alžir. Bio je u pratnji J. B. Tita, a tri i po godine je boravio u Alžiru tokom revolucije
Stevan Labudović rođen je 28. decembra 1926. godine u Beranama, u porodici uglednog beranskog knjižara Milutina Labudovića.

IVICA KRAJAČ


Ivica Krajač, skladatelj i redatelj, rođen je 2. travnja 1938. u Beogradu. Potomak je dviju najstarijih senjskih patricijskih obitelji (Hreljanović/Krajač). Kao mladi zaljubljenik u glazbu, a opčinjen kazalištem, njegov životni put iznenadno kreće neočekivanim smjerom: s prijateljima i kolegama iz škole i sa športskih terena, osniva 1957. godine – vokalni kvartet 4M, koji ubrzo postaje glavnom atrakcijom hrvatske estrade. Putuju svijetom i osvajaju ljubitelje pop-glazbe i zabave duhovitošću svojih glazbenoscenskih minijatura. Kvartet 4M postaje i do danas ostaje kultnom grupom hrvatske zabavne glazbe, te 1995. godine postaju i dobitnicima najveće nagrade PORIN za životno djelo(«…izuzetni doprinos razvoju televizijske zabave»).
Ivica Krajač član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskog društva dramskih umjetnika te Zajednice hrvatskih umjetnika, s visokim statusom priznatog umjetnika.

Nakon dugogodišnje blistave estradne karijere vraća se svojoj prvoj ljubavi-kazalištu. Završava studij glazbe na Pedagoškoj akademiji a zatim i studij kazališne režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Koste Spaića, jednog od najvećih redateljskih imena hrvatskoga glumišta, čiji je dugogodišnji suradnik i asistent. Premda diplomirani dramski redatelj, zbog svoje dotadašnje glazbene usmjerenosti, 1983. godine otvaraju mu se vrata Opere HNK u Zagrebu u kojoj djeluje kao operni redatelj. Potpisuje režije 30-ak velikih ansambl-predstava svjetske operne i dramske literature, od Verdija, Puccinija, Bellinija, Rossinija i Donizettija do Shakespearea, Nestroya, Cervantesa i drugih.

Osim intenzivnog rada na kazališnim režijama, bavi se skladanjem zabavne glazbe i šansone, pisanjem poezije, stihova za zabavnu glazbu, scenarija za filmove i televiziju te je dugogodišnji suradnik Hrvatske radiotelevizije kao scenarist i autor.

Prevodi dramsku literaturu s engleskog, njemačkog i ruskog jezika, a osobitu popularnost stječe kao libretist i koautor (s Karlom Metikošem i Miljenkom Prohaskom) hrvatskih kultnih rock opera Gubec-beg i Grička vještica, te trećim dijelom Zagrebačke pop-rock trilogije Crna kraljica (koautor Zlatko Tanodi), koja je doživjela svoju praizvedbu u ožujku 1995., te velikim uspjehom kod publike nastavila sjajnu tradiciju zagrebačke škole mjuzikla i rock-opere.
 (izvor - Croatian pop music)